Graditeljski razvoj tvrđave Klis

Klis nije nastao kao planski gradena utvrda, vec je izrastao spontano bez prethodno izradenog urbanistickog koncepta. Njegove su graditeljske strukture nataložene jedna na drugu kao logican slijed njegova povijesnog razvoja. Naslijedivši zacijelo lokaciju ranijeg prethistorijskog naselja, Klis je oblikovan u širokom vremenskom rasponu od kasne antike do pocetka 19. stoljeca, tijekom kojeg je doživio niz promjena postupno razvivši se od rimske utvrde, preko starohrvatskog i hrvatsko-ugarskog srednjovjekovnog grada, do turske, a potom mletacke, te austrijske utvrde.

 

 

U vrijeme svoga dolaska Hrvati su zasigurno na hridini zatekli dobro ocuvane rimske utvrde koje su mogli koristiti za obranu. U tvrdavi nema cjelovito ocuvanih kasnosrednjovjekovnih utvrdenja i objekata jer su i oni cesto bili rušeni i ponovno nadogradivani. Godine 1445. spominju se prvi poznati graditelji tvrdave korculanski majstori Marko Pavlovic i Ivan Karlovic. U vrijeme dok je rukovodio obranom tvrdave od Turaka, kapetan Petar Kružic je brinuo o njenoj gradnji i održavanju prikupljajuci u tu svrhu sredstva od domacih ljudi i stranaca.

 

Iako je pri cestim turskim opsadama Klis bio izložen snažnim topnickim gadanjima koja su urušavala njegova utvrdenja, padom u turske ruke tvrdava nije bila znatnije oštecena.

Držeci je u svojoj vlasti više od jednog stoljeca Turci su je izgleda samo povremeno popravljali nakon rijetkih uskockih napada, pa je ona sve do mletackog osvajanja 1648. godine, za vrijeme kojeg je dosta stradala od topnickog gadanja i miniranja, u cjelini zadržala srednjovjekovnu graditeljsku strukturu.

 

Tek ce razdoblje mletacke uprave ostaviti vidljiv trag u oblikovanju nekoliko bastionskih fortifikacijskih sklopova u prvom i trecem obrambenom obzidu tvrdave. Stoga Klis danas predstavlja složenu fortifikacijsku cjelinu u kojoj prevladavaju graditeljski elementi mletackog obrambenog sustava 17. i 18. stoljeca.