Gvozdansko - zaboravljeno junaštvo
Utvrdu Gvozdansko branilo je oko 300 hrvatskih vitezova, 50-ak vojnika Zrinskih i 250 seljaka, rudara i žena s djecom. Obranom su upravljala četiri hrabra satnika: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stepšić. Podno grada utaborila se vojska od 10 000 osmanskih napadača, zajedno s vlaškim četama. Osvajanje Gvozdanskog započelo je 3. listopada 1577. i trajalo je nepredviđeno dugo - čak tri mjeseca, sve do 13. siječnja 1578.
U vrijeme osvajanja, branitelji Gvozdanskog nisu bili u vezi sa slobodnim dijelom Hrvatske, pa pomoć ni u ljudstvu, ni u hrani nije stizala. Zalihe su bile potrošene, a toga je bio svjestan i osmanski osvajač Ferhat-paša. Ponudio je braniteljima Gvozdanskog da slobodno napuste utvrdu sa svom pokretnom imovinom i odu na slobodni prostor Hrvatske. Treće noći nakon ponude još uvijek nije bilo predaje. Tih noći u siječnju, zime Gospodnje 1578., drveće je pucalo od hladnoće u šumama oko Gvozdanskog, dok su konji na otvorenom počeli ugibati.
Ferhat-paša zapovjedio je stražama da nalože još nekoliko vatri. Istovremeno su se vatre u utvrdi Gvozdansko, noću sa 12. na 13. siječnja, ugasile. Sve je utihnulo i tako uznemirilo osmanske stražare. Zbog bojazni da bi mogao uslijediti napad iz utvrde, osmanska je vojska bila u pripravnosti.
U zoru 13. siječnja 1578. Ferhat-paša zapovjedio je svojoj vojsci pokret prema utvrdi zametenoj snijegom. Kad su Osmanlije prišli bedemima grada, na njima su vidjeli nepomične stražare kako stoje s oružjem u rukama. Provalili su gradska vrata i našli samo smrznuta tijela. Tri stotine muškaraca, žena i djece, mjesecima bez dovoljno hrane, vode i ogrjeva, ostali su zaleđeni u junačkoj obrani Gvozdanskog. Osmanlije su dobili grad, no ne i bitku. Tolika hrabrost i izdržljivost zadivile su Ferhat-pašu te je naredio da se pronađe katolički svećenik te da se branitelji pokopaju na kršćanski način. Bio je to čin posmrtne počasti i poštovanja.
U spomen na hrvatsko herojstvo na Gvozdanskom, Kliški uskoci sudjeluju na obilježavanju ovog jedinstvenog događaja.
Dan hrvatskih mučenika
Obilježavanje Dana hrvatskih mučenika odvija se u Crkvi hrvatskih mučenika. Ova spomen crkva podignuta je ponad Krbavskog polja, mjesta jednog od najtragičnijih povijesnih stradanja Hrvata. Na ovom mjestu 9. rujna 1493. u bitci s Osmanlijama poginule su tisuće branitelja i cvijet hrvatskog plemstva. To je i bio povod da se na taj dan obilježava Dan hrvatskih mučenika.
Crkva hrvatskih mučenika izgrađena je kako bi bila izraz vjere i kulture te da nas povezuje s našim korijenima. Izgled crkve u pravcu Krbavskog polja nalikuje na tvrđavu što ukazuje na braniteljski karakter. Ova spomen crkva istaknuta je kao najbolji način čuvanja sjećanja i pamćenja na sve naše prethodnike. Želi se probuditi svijest i odgovornost prema onima koji su dali život za „krst časni i slobodu slavnu“. Također, upućuje nas pamtiti one koji nisu proglašeni mučenicima, a dali su živote za svoju domovinu i narod. Ovo je svetište zahvalnosti i učionica povijesti.
U ovo svetište položena su kamenja s mjesta masovnih stradanja Hrvata, a Kliški uskoci su donijeli kamen s Tvrđave Klis koja je stoljećima bila poprište krvavih bitki i tako postala simbol patnje, mučeništva i žrtve.
Vukovar i Škabrnja
U Vukovaru se Kolonom sjećanja obilježava spomen dan na 18. studenoga 1991. godine, kada je nakon gotovo tromjesečne jugo-srpske opsade slomljen otpor hrvatskih branitelja Vukovara.
Vrh JNA pretpostavljao je da će Vukovar osvojiti u tjedan dana, no borbe su potrajale gotovo tri mjeseca, tijekom kojih su Vukovar i okolica svakodnevno granatirani i bombardirani, s čestim tenkovskim napadima kojima se željelo razdvojiti snage branitelja i zauzeti grad. Odnos vojne moći sukobljenih strana svo je vrijeme bitke bio neravnopravan. Hrvatske snage u Vukovaru i okolnim naseljima nikada nisu brojile više od 3000 pripadnika, dok je, s druge strane, grad pod opsadom držalo oko 30 tisuća vojnika Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih snaga. Napad na Vukovar doživio je kulminaciju u studenom kada je bilo na desetke zračnih napada, a u pojedinim danima padalo je i do 11 000 granata, bombi i raketa na grad.
Grad je pod opsadom bio 87 dana, a bitka za Vukovar završila je 18. studenoga 1991. okupacijom grada koja je potrajala sve do 15. siječnja 1998. i mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. Okupacija je značila protjerivanje većine nesrpskoga stanovništva iz grada i okolnih naselja, a ratni zločin počinjen je nad ranjenicima i osobljem vukovarske bolnice na Ovčari. Prema podacima vukovarske bolnice, ranjeno je 1219 branitelja i civila. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko 7000 zarobljenika, a iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih ne-Srba. Stotine djece ostalo je bez roditelja, a još danas 300-tinjak Vukovaraca nalazi se na popisu nestalih.
U spomen na 18. studenoga 1991., Hrvatski je sabor 1999. donio Odluku o proglašenju dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, kako bi se dostojanstveno i primjereno toga datuma odavala počast svim sudionicima obrane Vukovara, grada-simbola hrvatske slobode.
Sjećanje na pokolj i progon u Škabrnji također se obilježava 18. studenoga.
Nakon topničkog napada 17. studenog 1991. JNA i srpske paravojne postrojbe ušle su u selo Škabrnja te uništile kuće, gospodarske objekte i crkvu. Žene, djeca i starci ubijani su dok su izlazili iz skloništa. Prvi dan srpske okupacije ubijena su 43 civila i 15 branitelja. Pokolji i progoni nastavljeni su idućih dana. Tijekom višegodišnje okupacije pa do oslobođenja u Oluji 1995. broj škabrnjskih žrtava povećao se na 86. Još šestero mještana poginulo je nakon rata od zaostalih minsko-eksplozivnih naprava. U Škabrnji nema niti jedne obitelji u kojoj netko od najmilijih nije stradao.
Kliški uskoci obilježavaju stradanja grada heroja Vukovara i ravnokotarskog mjesta Škabrnje sudjelovanjem u Koloni sjećanja i polaganjem vijenaca na spomen-obilježje masovne grobnice.
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja slavi se u Hrvatskoj 5. kolovoza svake godine kao spomen na pobjedu u Domovinskom ratu. Na taj dan 1995. Hrvatska vojska je oslobodila okupirani grad Knin u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja.
Kliški uskoci, čiji su članovi i sami bili pripadnici legendarne 4. brigade ZNG-a "Pauci", sudjeluju u svečanom mimohodu u Splitu. Također su bili dio svečanog vojnog mimohoda održanog u Zagrebu 4. kolovoza 2015. povodom 20. obljetnice Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti te Dana hrvatskih branitelja.
