Tvrđava Klis

Sustav fortifikacija i objekti u tvrđavi

PRVI OBRAMBENI OBZID

Smješten je na krajnjem zapadnom dijelu tvrdavskog prostora u ciju se unutrašnjost, a time i u samu tvrdavu, pristupa kroz prvi ulaz u blizini kojeg su, ali nešto sjevernije, vec ranije postojala srednjovjekovna gradska vrata, koja su s obližnjim utvrdenjima vec dijelom bila porušena tijekom mletacke opsade 1648. godine.
PRVI ULAZ

Ovaj polukružno nadsvođeni ulaz podignut je od Austrijanaca dvadesetih godina 19. stoljeća nakon što je s ovog mjesta uklonjen stari mletački ulaz ( Porta del Primo Recinto) jednostavnijeg oblika. Njegova terasa na vrhu ograđena je niskim zidom.

 

Ulaz je ranije imao dvostruke vratnice, što je vidljivo po sačuvanim utorima na njegovim zidovima, koji su bili namijenjeni postavljanju drvenih dovratnika za unutrašnje vratnice.

 

 

Nekada su i stariji ulazi u tvrdavu takoder imali dvostruke vratnice ciji se meduprostor u vrijeme opsade mogao ispuniti zemljom, koja je davala cvrstocu u slucaju topnickog gadanja. Ranije su vratnice ulaza, prema sacuvanim ostacima, isto bile dvokrilne i drvene, s vanjske strane su bile ojacane velikim klinovima, a s unutrašnje su se strane zatvarale bravama, zasunima i poprecnim gredama.

 

ULAZNO UTVRĐENJE I POLOŽAJ AVANZATO

Prvi put se spominje kao prednji položaj (Posto Avanzato) 1648. godine, a namjena mu je bila zaštita prvog i drugog ulaza koji su zbog svog položaja i vece primjene opsadnog topništva predstavljali slabu tocku obrane tvrdave. Mlecani su ga do sredine 18. stoljeca više puta obnavljali, kada su mu sa sjeverne strane podigli visoki ispadni pramac zbog cijeg se L tlorisnog oblika spominje i kao položaj Tenaglia «kliješta».

DRUGI OBRAMBENI OBZID

Prostire se središnjim dijelom tvrdave izmedu prvog i treceg obrambenog obzida od kojih je odijeljen pojasevima zidova i utvrdenja.
DRUGI ULAZ

Ovom utvrdenom ulazu (Porta del Secondo Recinto) s terasom na vrhu, prilazi se sa zapadne strane strmom kosinom poplocanom tridesetih godina ovog stoljeca. Tu je vec ranije postojao srednjovjekovni tvrdavski ulaz koji je u spomenutoj opsadi 1648. godine takoder bio znatno oštecen, ali su ga Mlecani nakon toga potpuno obnovili.

 

KORTINA PREMA MEGDANU

Oprah kulu i udaljeni istocni položaj zvan Scala spaja duga kortina prema Megdanu (Cortina verso il Meidian) s nizom izradenih otvora strijelnica, dok se s njene južne strane pruža uska stražarska staza koja je ujedno služila kao obrambeni položaj. Kortina je sve do sredine 17. stoljeca imala kasnosrednjovjekovni izgled s karakteristicnim zupcastim kruništem cija je visina bila nešto niža od sadašnje.

OPRAH KULA

Ova srednjovjekovna kula nekad je bila najvažnije obrambeno uporište zapadnog dijela tvrdave. Prvi put se spominje u izvješcu Pavla III. Šubica 1355. godine pod nazivom Oprack, dok je u tursko vrijeme dobila ime Pašina kula, da bi joj sredinom 17. stoljeca Mlecani dali fortifikacijski naziv Torretta kojeg su kasnije koristili Austrijanci. Medutim kula je citavo vrijeme zadržala svoj prvobitni hrvatski naziv Oprah.

 

POLOŽAJ SCALA

Smješten podno zapadne strane bastiona Bembo, položaj Scala zauzima manji prostor nepravilnog kvadratnog oblika, ograden razmjerno tankim zidovima na kojima su se ranije nalazile cetiri puškarnice a danas dvije široko oblikovane toparnice.

 

TOPNICKA VOJARNA

Austrijanci su na ovom mjestu dvadesetih godina 19. stoljeca napravili zavojitu zemljanu rampu i zgradu topnicke vojarne, kojoj je 1931. godine porušen gornji kat, dok je do danas ostalo sacuvano prizemlje.

BOCNA UTVRĐENJA

Ispod topnicke vojarne pružaju se ocuvani zidovi bocnih utvrdenja nepravilnih pravokutnih oblika, od kojih se onaj veci izduženi nazivao položaj Mezzo «srednji». U mletackom se razdoblju, nešto istocnije odavde, uzdizala zgrada straže, dva manja kvartira i utvrdeni ulaz kroz koji se do pocetka 18. stoljeca komuniciralo prema istocnom i južnom dijelu tvrdave.

 

CISTERNE

Opskrba vodom predstavljala je važan cinitelj obrane Klisa koji je cesto bio izložen dugotrajnim neprijateljskim, osobito turskim opsadama, a u takvim su okolnostima njegovi branitelji najviše oskudijevali upravo vodom. Buduci da u tvrdavi nisu postojala prirodna izvorišta, kao ni mogucnost izrade bunara, jedino rješenje ovog problema bilo je u gradnji cisterni za vodu rasporedenih na mjestima gdje bi u slucaju opsade bile najpotrebnije.

 

JUŽNI DIO OBZIDA

Na istocnom kraju kortine nalaze se dva manja zazidana otvora nekadašnjih sporednih ulaza kroz koja se u slucaju opasnosti moglo neopaženo izlaziti i ulaziti u tvrdavu.

TRECI OBRAMBENI OBZID

Na povišenom dijelu hridi, strateški vrlo pogodnom za obranu, nalazi se treci obrambeni obzid tvrdave, koji je ujedno bio i njen najznacajniji dio. Uzdignut iznad ostalih fortifikacijskih položaja, predstavljao je tvrdavsku dominantu, odnosno njeno središte i istovremeno krajnju obrambenu liniju Klisa. Nekada se na ovom položaju na kojem se sada uzdižu istaknuta utvrdenja i objekti, vjerojatno nalazila ilirska gradina, a zatim stara tvrdavska jezgra, rimski «castrum» na cijim je temeljima niknula jedna od prvih starohrvatskih utvrda, sjedište starohrvatske Primorske županije i hrvatskih vladara.
TRECI ULAZ

Prilazi mu se širokim poplocanim stubištem koje vodi do ulaza napravljenog kao prolaz kroz stražaru ispred kojeg se nalazi mani obrambeni predprostor (Barriera) na cijim su zidovima uski prorezi puškarnica. Uz jugoistocni kut ulaza oslanja se visoka bocna kula (Torre Bastionata) nepravilnog pravokutnog oblika, ciji zakošeni zidovi razlicite kamene strukture ukazuju na nekoliko faza njene gradnje. Utemeljena zacijelo sredinom 18. stoljeca a prema podacima završena 1763. godine, kula je bila namijenjena obrani ovog obzida i dijela naselja Varoš.

 

POLOŽAJ SPREMIŠTA ORUŽJA

Sredinom 18. stoljeca ovaj se prostor zvao utvrdenje-položaj spremišta oružja (Piazzetta della Monizion), dok se zapadni dio njegovog južnog zida zvao Corner (Mura Corner).

 

Uz stube iza ulaza uzdiže se jedna od najstarijih cisterni za vodu, poznata s crteža iz 1668. godine. Nepravilnog je pravokutnog oblika, s polukružno napravljenim svodom iznad kojega se nalazi ograđena terasa s krunom.
Nasuprot cisterni stoji ruševno spremište oružja i vojne opreme (Munizione) koje je Mlečanima poslije služilo za čuvanje alata, a u vrijeme austrijske uprave za spremanje topovskih postolja.

MALI KVARTIR

S položaja oružja uspinje se visoko podignutim stubištem do gornjeg, prostranijeg dijela ovog obzida koji je takoder imao ulaz, ali je za razliku od prethodnih bio jednostavnog lucnog oblika. U pocetku je bio stan upravitelja oružja, zatim namijenjen smještaju vojnika i casnika, da bi kasnije služio i cuvanju dvopeka.

 

 

BASTIONI BEMBO I MALIPIERO

Na krajnjem zapadnom dijelu ovog obrambenog obzida, na mjestu gdje se nekada uzdizala Kružiceva kula danas se nalazi bastion Bembo, najveci topnicki položaj u tvrdavi. Prema istoku on je kortinom iza crkve spojen sa središnjim peterokutnim bastionom Malipiero kojeg opasuju visoko podignuti prsobrani na kojima su umjesto ranijih širokih, sada uski otvori toparnica. Ispod njega proteže se nadsvoden prolaz koji vodi do istocnog položaja Maggiore.

 

KNEŽEVA KUCA – PROVIDUROV STAN

Na stjenovitoj uzvisini sa sjeverne strane spomenutog stubišta i položaja spremišta oružja proteže se ruševan sklop objekata providurovog stana (Alloggio del N.H. Proveditor) ili palace (Palazzo del Proveditor), što su možda podignuti na temeljima najstarijih zgrada iz razdoblja hrvatskuh vladara, a zatim kliških knezova, zvan Kneževa kuca (Knesi Cucha).

 

Prema mletackim izvorima kod ulaza je bio smješten providurov ured (Officio provisorio) ili pisarnica (Cancelleria), u prizemlju su se nalazila spremišta, te sobe namijenjene casnicima, vojnicima straže i posluzi, dok su na katu, koji je imao dva manja sjeverna ulaza, bile casnicke sobe, sobe za prijem i dnevni boravak, soba za poslugu, kuhinja i smocnica.

 

Pocetkom francuske uprave u providurovom su stanu kratko vrijeme boravili sudac i njegov kancelir, ali su ga zbog njegove trošnosti morali napustiti. Nakon što su ga Austrijanci u 19. stoljecu popravili, u njemu je bilo smješteno zapovjedništvo tvrdave i inženjerija.

POLOŽAJ MAGGIORE

Ovom drugom po velicini položaju u tvrdavi prostor je takoder zašticen visokim prsobranima na kojima se nalaze ljevkasti otvori toparnica. U njegovom sjeverozapadnom kutu uzdiže se veliko tzv. Novo spremište baruta kojeg su Austrijanci napravili dvadesetih godina 19. stoljeca.

Oslonjen na prsobranima položaja Maggiore i Malipiero ovaj fortifikacijski objekt koncipiran je za strogo odredene namjene i tipskog je karaktera.

 

ŠPERUN

Najistureniji kraj ovog obrambenog obzida, a time i same tvrdave zauzima uski uzdignuti pramac položaja Šperun (Sperone, Spiron), s kojeg se nekada nadzirala uzvisina Ozrna i cesta koja prolazi s istocne strane. Tu se sve do mletackog osvajanja tvrdave uzdizala visoka Kneževa kula, koja je tijekom opsade bila teško oštecena. Od nekadašnjih visokih prsobrana ovog položaja, osobito sjevernog, ostali su sacuvani samo niski parapeti s nizom izradenih puškarnica.

CRKVA SV. VIDA

Smještena izmedu bastiona Bembo i Malipiero, crkva Sv. Vida graditeljskim se izgledom istice kao najljepši objekt kliške tvrdave. Sacuvana skoro u cijelosti, ova nekadašnja turska džamija, a za koju se misli da je podignuta na mjestu ranije katolicke crkve, jedan je od rijetkih primjera islamske arhitekture nastao na tlu Dalmacije. Sagradena je neposredno nakon pada Klisa 1537. godine kao zadužbina njegova osvajaca Murat-bega Tardica, a služila je turskoj posadi za obavljanje vjerskih obreda.

 

Mletackim zauzimanjem tvrdave 1648. godine, džamija je pretvorena u crkvu Sv. Vida i u njoj je vec sutradan služena sveta misa kojoj je prisustvovao general Leonardo Foscolo.

U dijelu zapadnog zida nalazi se plitka pravokutna niša s ugradenim umivaonikom kamenog okvira, ukrašenog plitkim reljefom s motivima trofejnog oružja i drugim dekorativnim elementima. Ovaj barokni umivaonik datira se u 17. stoljece i smatra se da je nekada stajao u providurovom stanu iz kojeg je prenesen u crkvu gdje mu je dodana velika kamena školjka namijenjena za škropionicu. Na niskom osmerokutnom stupcu, s desne strane ulaza, oblikovana je jedna manja škropionica s urezanom godinom 1658. koja zacijelo oznacava vrijeme njenog postavljanja.

Natpis na latinskom uklesan je na kamenoj ploči postavljenoj iznad ulaza, spominje kasniji popravak crkve koji u prijevodu glasi: 

1743.

 

Što je vjera sagradila

 

vjera ce sacuvati

 

U crkvi su postojala tri oltara s palama: glavni koji je bio posvecen Sv. Vidu, zaštitniku tvrdave, oltar Blažene Djevice i oltar Sv. Barbare. Od nekad bogatog crkvenog inventara u crkvi Sv. Vida do danas nije ništa ostalo sacuvano.

Po osvajanju tvrdave Mlecani su sa zapadne strane džamije srušili njen minaret i na njegovom mjestu podigli kvartir za casnike koji se tu nalazio do pocetka 19. stoljeca, kada je bio uklonjen.