Ovdi di san jednom davno nika,

stina ima dušu od čovika.
Pričali su moji stari; što im znači ova stina,
di uskočko srce tuče, di prkosi od davnina…

 

NOVOSTI

...arhiva vijesti
 

webmaster

 

Spomen na herojske branitelje Gvozdanskog

Gvozdansko, 13. siječanj 2013

klikom na sliku otvarate fotogaleriju

Svečano misno slavlje u spomen na 435. obljetnicu herojstva i hrvatskog mučeništva na Gvozdanskom 13. siječnja 1578. godine, predvodio je u crkvi sv. Filipa i Jakova u Gvozdanskom vojni biskup Juraj Jezerinac u zajedništvu sa sisačkim biskupom Vladom Košićem, kancelarom Sisačke biskupije mons. Markom Cvitkušićem, vojnim vikarom u Petrinji Miljenkom Majićem, vikarom katedralne župe u Sisku vlč. Ivanom Faletarom i domaćim župnikom vlč. Stjepanom Filipcem. Ljepoti misnog slavlja doprinijeli su gardisti Počasno - zaštitne bojne OS RH i povijesne postrojbe Turopoljski banderij i Kliški uskoci u svojim svečanim odorama te mješoviti zbor katedralne župe iz Siska. Obilježavanju ovog jedinstvenog događaja u hrvatskoj povijesti odazvali su se i predstavnici udruga proizašlih iz Domovinskog rata i brojni hodočasnici pristigli s područja Sisačke biskupije, Zagreba, Varaždina, Nove Gradiške i Splita.

Gvozdansko objedinjuje sve naše tragedije
Na početku pozdravljajući okupljene, biskup Košić je podsjetio kako se na današnji dan prije 435 godina ovdje zbio neviđen događaj - hrvatsko velejunaštvo bez svjetskog premca te kako su nakon tromjesečne Turske opsade hrabri hrvatski branitelji utvrde Gvozdansko svi izginuli, smrznuti na zidinama grada. „Ovdje je nadahnuće da se i mi danas trebamo hrabro boriti za Domovinu, danas, kad to više nije, hvala Bogu, oružana borba, ali je neprestana borba za ono što je dobro, pošteno, pravedno, istinito i vrijedno. Ovdje su i u Drugom svjetskom ratu Hrvati ginuli, a također i u Domovinskom ratu. Na taj način Gvozdansko objedinjuje sve te naše teške narodne tragedije, ali i ponos i hrabrost te nam poručuje da usprkos svim nedaćama, agresiji i nasilju, koje i danas podnose hrvatski ljudi, u nama treba prevladati hrabrost i ponos, da bismo svi bili dionici i hrvatske pobjede“, dodao je biskup Košić.

Vrijeme je da budemo ponosni
U prigodnoj homiliji obraćajući se okupljenima, biskup Jezerinac je između ostalog rekao kako su Hrvati kao pametan i mudar narod prihvatili kršćansku vjeru početkom 7. stoljeća u punoj slobodi, bez ikakve prisile i tako su krštenjem ušli u krilo Katoličke crkve koju je osnovao Isus Krist. O tome svjedoče brojni spomenici, a posebno mjesto zauzima Višeslavova krstionica.
„Naši su pradjedovi prihvatili kršćansko svjetlo kao navještaj slobode i nade. I zato je tijekom stoljeća ostala kao neka duboka iskra u srcima sinova i kćeri hrvatskog naroda da se nismo dali ni od koga pokoriti, jer se uvijek budila svijest da smo za slobodu ne samo rođeni, nego i kršteni. Štoviše, Hrvati su se preko kneza Branimira obvezali da će svoje braniti, a tuđe poštivati. I ta je naša odrednica ostala sve do danas. O tome postoje brojni primjeri, među njima i obrana Gvozdanskog u vrijeme najezde Turaka u naše krajeve“, rekao je još biskup i podsjetio na okolnosti junaštva branitelja ove utvrde.
Biskup se osvrnuo i na Domovinski rat i branitelje zapitao nismo li mi u Domovinskom – obrambenom ratu imali slične velikane poput onih iz Gvozdanskog te upozorio da mi umjesto da se njima ponosimo kao herojima, spremni smo se njih odreći i poslati ih na međunarodna sudišta da im sude oni kojima bi trebalo suditi.

 

„Već je vrijeme da budemo ponosni na svoje kršćanske korijene, koji su hrvatski i katolički. Već je vrijeme da budemo ponosni na naše branitelje. Već je vrijeme da znamo cijeniti našu kulturnu i kršćansku baštinu s kojom bi se mogli ponositi mnogi narodi kad bi je imali. Na to nas obvezuje i ova godina koju je papa proglasio Godinom vjere, uprava zato da Crkva obnovi zanos vjere u Isusa Krista, koji je pravi Bog i pravi čovjek“, istaknuo je biskup i poručio kako je potrebno aktivirati snagu svoje vjere i snagu svojeg hrvatskog identiteta i reći javnosti da postoje svetinje koje se ne smiju rušiti.
Nakon mise slijedila je procesija sudionika do spomen križa, gdje je molitvu za duše svih branitelja i žrtava Gvozdanskog predmolio biskup Košić, a nakon koje je slijedio prigodni program.

 

GVOZDANSKO – ZABORAVLJENO JUNAŠTVO!
Utvrdu Gvozdansko branilo je oko 300 hrvatskih vitezova, 50-ak vojnika Zrinskih i 250 seljaka, rudara i žena s djecom. Obranom su upravljala četiri hrabra satnika: Damjan Doktorović, Juraj Gvozdanović, Nikola Ožegović i Andrija Stepšić. Podno grada utaborila se vojska od 10 000 turskih napadača, zajedno s vlaškim četama. Osvajanje Gvozdanskog započelo je 3. listopada 1577. i trajalo je nepredviđeno dugo – čak tri mjeseca, sve do 13. siječnja 1578. U vrijeme osvajanja, branitelji Gvozdanskog nisu bili u vezi sa slobodnim dijelom Hrvatske, pa pomoć ni u ljudstvu, ni u hrani nije stizala. Zalihe su bile potrošene, a toga je bio svjestan i turski osvajač Ferhat-paša.
Ponudio je braniteljima Gvozdanskog da slobodno napuste utvrdu sa svom pokretnom imovinom i odu na slobodni prostor Hrvatske. Treće noći nakon ponude još uvijek nije bilo predaje. Tih noći u siječnju, zime Gospodnje 1578., drveće je pucalo od hladnoće u šumama oko Gvozdanskog, dok su konji na otvorenom počeli ugibati.

 

 

Ferhat-paša je zapovjedio stražama da nalože još nekoliko vatri. Istovremeno su se vatre u utvrdi Gvozdansko noću sa 12. na 13. siječnja ugasile. Sve je utihnulo i tako uznemirilo turske straže. Zbog bojazni da bi mogao uslijediti napad iz utvrde, turska je vojska bila u pripravnosti.
U zoru 13. siječnja 1578. Ferhat-paša zapovjedio je svojoj vojsci pokret prema utvrdi zametenoj snijegom. Kad su Turci prišli bedemima grada, na njima su vidjeli nepomične stražare kako stoje s oružjem u rukama. Provalili su gradska vrata i našli samo smrznuta tijela. Tri stotine muškaraca, žena i djece, mjesecima bez dovoljno hrane, vode i ogrjeva, ostali su zaleđeni u junačkoj obrani Gvozdanskog. Turci su dobili grad, no ne i bitku. Tolika hrabrost i izdržljivost zadivile su Ferhat-pašu te je naredio da se pronađe katolički svećenik te da se branitelji pokopaju na kršćanski način. Bio je to čin posmrtne počasti i poštovanja.

     

 

ORGANIZIRANI POSJETI

TVRĐAVI "KLIS"

 

Doček od strane dijela pripadnika povijesne vojne formacije "Kliskih uskoka" u živopisnim povijesnim odorama i s izvornim naoružanjem

Razgledanje povijesnih znamenitosti unutar tvrđave u pratnji uskočkih vodiča, s posjetom crkve sv. Vida

Razgledanje izložaka iz muzejske zbirke povijesnog uskočkog oružja i odora u objektu Uskočke oružarnice

Atrakcija promatranja uskočkog izvedbe

* Mačevalačkih dvoboja

* Bacanja i hvatanja koplja u letu

* Gađanja meta sportskim lukom i strijelom

 

više informacija na telefon

098 / 177 18 36

091 / 899 63 69

više...

 
 

© 2016 kliskiuskoci.hr